Eh, moj Fric...
Baš si nešto ovih dana
mislim na tebe.
Nedostaje mi tvoja valjuškasta
monumentalna pojava.
Da brzopleto mislim
(a ne mislim)
rekla bih da nama nedostaješ.
Ali, nama ne nedostaješ.
Kao što si i proročanski
poput kakve bradate babe-coprnice predvidio
svi se kao trutovi oko matice okupljaju
oukolo tebe post mortem.
A i da ti pravo kažem svijet se puno promijenio
od kada se više ne spuštaš crnom limuzinom
s Gvozda do Leksikografskog.
Pa i opet ostao je nekako isti.
Evo primjerice:
imamo pametne telefone,
a glupost ljudska je i dalje
svemirskih razmjera.
Ljudi ti i dalje po svim Agramima svijeta hodaju
utroba punih kokošje juhice, kuhanih pilećih krilaca i zabataka,
smrde na ustajalost i indolentnost.
Na tupost.
I imaju gnjile zube i gnjile živote
koji zaudaraju kao poljski zahodi.
Čovjek ti je bio na Mjesecu.
To i sam znaš.
Danas se dopisujemo
preko četvrtastih kutija na struju.
Ružniji smo dakako od životinjske vrste.
Glave su nam nalik na te kutije
dakle – četvrtaste.
Uopće i dalje smo greška – Svemira.
I da te nadalje izvjestim o stanju na planeti:
još uvijek ni med cvetjem ni pravice.
A kako sad stvari stoje
na kraju nas se bu Turčin potukel.
A meni je se sejedno
ja sam ionak mali šrafek koji se obraća
v ludom rotirajućem globusu.
Ali ne kak vetar puše.
Bilo mi je lepo posle banketa na blitvi
malo se s tobom pospominati.
kad nemam s kim s drugim
o tak (prevažnim) temama.
A i zaslužil si.
Kaj, ne?!
P.S.
U svakom slučaju
fala ti kaj si me saslušal
makar i s visoka
onak kak si samo ti znal.
Znam to po sebi
da je dobro biti "ober".
Bar ponekad.
_____________________________________________________________
(posvećeno Miroslavu Krleži na čijim djelima je stasala moja generacija '68.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.