Lidija Barić | Srna na autocesti

Može li se jednostavno izaći iz vlastite nutrine?
Pokušavam već drugu godinu zaredom, a nazire se i treća.
Zapustila sam se po cijelom tijelu da se zaštitim od bluda i neimaštine duha.
Još čekam plodove te ludosti što se nastanila negdje između duševne boli i fizičkog
odumiranja od emocionalne slabosti.
I emotivne.
Nekad se volim i grlim sve svoje poraze i ljubim ih i mažem malim melemom.
Nekad želim postojati izvan sebe, ne želim ovu nutrinu.
Poput zmije, prijateljice nas ženskih spodoba,
sanjam o presvlačenju kože i unutarnjih organa, o rođenju nove duše.
Tijelo može i ostati ovo, prilično je netaknuto.
To bi bio, ukratko, moj san.