Duša mi ne prati tijelo
a srce bi htjelo
da se otopi led,
da opet imam krila za let.
Duša mi ne prati tijelo,
prepoznajem umor na licu,
let je predug za krilo.
A tako bi lijepo bilo
da opet je ljeto i opet smijeh,
u pijesku stopa trag,
nekog tko mi je drag.
Zašto ne bi pobijedio sklad,
otjerao kišu s ulica,
samoću i strah sa lica.
Da se posloži svaka sitnica,
da duša zavoli tijelo.
Da, srce bi opet htjelo
moju u tvojoj ruci,
život bez brodoloma
i usidren brod u luci.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.