nedjelja, 10. listopada 2021.

Katarina Zadrija | Licitar

 

Igram se nogom, po pijesku rišem

uz staru zdjelu punu čuvarkuća.

Bokal ozona, škarnicla slatkišem

u toj košari od vrbovog pruća.


Haljina hlada, bor mirisni češalj.

U kori kuća za vrijednoga ježa

i malča friškog prostrtog tek pedalj.

Pjesniku za spas pruža se vriježa.


Od tankih niti vriježa bijele breze

profinjeni akt, il' pejsaš daleko

Ako je grijeh, sljedbenik sam hereze.


Oslikah slovom dubine, proreze naslonih misli put vrta napopreko Licitar je to, svak ga rado zagrize.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.