nedjelja, 10. listopada 2021.

Edvard Or & Borka Zgrablec | Školjkaši u bijegu



(Bdijuć samoću kroz rutinski svagdan;

jedno za smislom, a drugo po gablec;


bivajuć ovdje tek preliminarno,


ni ne znajuć da će im uskoro blagdan;

Edvard Or sidri se s Borkom Zgrablec;


uz kibice zastaju parlamentarno:)


- Pred štafelajem… već… tko zna koliko…

kosti mu potresa besana stud…


- Dok šapućeš… djeluješ imaginarno…


- Sav predan je platnu taj luckasti striko…

… ne shvaćam… čemu će toliki trud?


- Mjerkam te kradom... jesi li stvarno?


- Hlapiti s rosom dok žednog te žeđa;

gnijezditi vjetar, slaviti luku?


- Pućiš te usne... totalitarno!


- U jeku suše… u svijetu međa…

možeš li špahtlom zaliječiti muku?


- I tebi je ovdje već pomalo sparno?


- To nije nijansa čiji će zvuci

odgoditi tijelu mirise gline!


- Jest… njemu paleta zna samo za garno…


- Spomenar... suton... sjetni trenuci...

kestenjast zanos... vab mandoline...


- Shvaćam tvoj nemir… jad ulji on marno…


- ... ma nije li zlatna nesklapan izbor…

ta zašto u barok dok odasvud bruji?


- Raskoš… a pusto… i linearno…


- Dođe mi donijeti vlastiti pribor

pa istresti vrtlog da slika prostruji!


- Baš volim što razmišljaš solidarno…


- Gle ti te oči niz tlapnju što gasnu!

Kani li umrijeti još za života?


- To bilo bi posve mu iregularno…


- Zar spuštati baklje u bunar… da splasnu?

Nestati svjesno? Oh, kakva divota!


- I u njemu, kladim se, nekoć bje žarno…

- Hej, baš mi je slatko to tvoje nagnuće...

žmarci me štrecnu… susramlje ziba…


- Hej, treptaj tvoj takne me humanitarno!


- Ježiš me bestidno… slutim puknuće

u ovoj stisci ovapnjelih riba…


- Mjerkaš me kradom... misliš li... stvarno?


- Taj mahniti slikar nam sahne bez daha...

usta na usta bi trebao... hitno!


- Bit će da manjka mu rudimentarno…


- Gle, bolje je... ponovno uzima maha...

valjda će konačno prijeći na bitno…


- Daj Bože! Već dotuži suplementarno…


- Ma baš... ta jesen... i jesen... da jesen!?

- Istina! Trnjem to digle bi ruže!


(Gle, pupaju… još doduše stacionarno...)


- Proljeće, ljeto... zanesen... raznesen!

- A ne da mu vrane nad sudbinom kruže...


(… dok postupno uzmiče korpuskularno...)


- Hoće li stati? Ima li kraja?

- Malja li malja... žuljavog dlana...


(... prelijevajući se u literarno...)


- Kao da ište diplomu iz raja!

- Slavoluk bijeli za sliku dana?


(... pa iznikne potpuno familijarno...)


- Zamuti pogled i drugom i sebi!

- Ma vidi tu plošnost! Kakav naivac!


(... sad šuruju javno... i podudarno...)


- Meni je ovo sve blesavo! Tebi?

- Šta da ti kažem... trune mi živac!


(... mašući klapi komplementarno...)


- Kistovi naši… - U istoj su čaši!

I svjetlost i tamu… - Sad šutjeti žele!


(... dok hitaju složno... gurkajuć parno...)


- Ne, nismo laktaši! - Tek budni školjkaši!

- Što hlepe im stopala… - U plahte bijele!


(... gdje kapne jednota bar partikularno…).



_____________________________________________________________


* Prilog „Bijelom platnu“ (Kvaka; 3. listopada 2020.).

** Pod upravnim govorom javljaju se Edvard Or i Borka Zgrablec, dok se pod zagradama javlja Konferansje.

*** Edvard i Borka ovaj svoj susret duguju pjesmi Davorke Črnčec „Kistovi i platno; listopadno?“ (Kvaka, 9.10, 2021.)


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.