nedjelja, 10. listopada 2021.

Ivan Meroveus | simulakrum

 

ne znaš što te tjera
reći ono što ne prepoznaje se namjerom
a poput teretnjaka na nizbrdici
ubrzava bez spasonosnih kočnica
ali znaš prijeteće osjetiti ono
što napisano
nije onakvo kako se trebalo napisati
pa uvijek dobije odgodu
bujicom nezadovoljstva
ne znaš gdje je onaj
božanski trenutak
u kojem riječi mogu zalebdjeti kao svilene niti
spremne magično se uplesti
u opscenu spavaćicu ugode sobom

a moglo bi se sve
samo kad vrijeme
dopustilo bi podbočiti kružnicu
od zapada k jutarnjem snu
pa bi zaustavilo poznatu vrtnju
u kojoj krv teče pravolinijski
samo jednom dimenzijom iskustva
i kad misli prekoračile bi
genske mape mutacija
od kojih su unutarnja previranja
neznatno izbočen kamen na putu
o kojeg se uvijek spotakne

ipak
još uvijek opstoje iznenadni goniči snova
čija bjesomučnost ne izostaje
i ne znaš nikada
u kojoj noći stropoštat će se
svi ovi brižno poslagani dani
u kojoj noći eksplodirat će
ovaj planet samodopadljivog shvaćanja
i napokon
ostaviti trag do mjesta
gdje se naslućivala bojeva žudnja
koja zbog svoje izvjesne pogibelji
zaštitnički
bačena je u emergency tjesnac

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.