u mirisima lipa sam stao
cijeli
u nedodirljivoj sferi
ljepljive
krošnjate teofanije
tu je moje
za mene
sad udari!
- još želim
a zbog toga trebam
tako lako
jer nije potreba
nije želja koja se nudi
nije ono što se prodaje
od predaje je predaji
ostalo isto
i još jače još
a kada dođe vrijeme
osovi se
ponovo dočekati višlje
višlje još
i razbij!
kako bi rekla Marina
taj putni kovčeg ispod nogu
kad ne budeš
mogao udahnuti miris
osjetiti ga
kad ga ne budeš trebao
kad budeš stol stolica
kad ti riječi budu natpisi
a pogled zamućeno staklo
još želim, Marina
sebi od sebe trebam
najnaivnije predavati svoje
ako vrijedi nekome
najsebičnije uzimati nečije
i preslagivati
u kaosu
u ognjici
bez nakane i bez reda
kao kad se miris lipa predaje nosnicama
kad ga uzimam tako svetog
nevjernički
kad priđem predan mu
i budemo tako ludo
sebično poredani potrebi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.