srijeda, 6. listopada 2021.

Irena Ivetić | Usamljeni Tesla


Ako večeras padne kiša

Tesline čudotvorne ruke ostat će hladne, 

svojim ih dodirom ni na trenutak nećemo moći ugrijati.

Odsutno uprtog  brončanog pogleda

u visoke krošnje tamo, preko rijeke  

još će jedino s vranama iz parka moći razgovarati.

 Prigušena svjetlost svjetiljki rastapat će se uzalud

po šetnici, igralištu, po klupama 

a Orljavi će možda nedostajati naši koraci.

Ako večeras padne kiša 

ona debela stoljetna platana neće imati kome 

 mjeriti duljinu poljupca

a mladi će javori šumjeti i šaptati samo jedan drugome.

Ako se večeras na grad spusti kiša 

kuglice sladoleda topit će se same od sebe 

jer ćemo toplinu svojih usana darivati samo jedno drugome. 

A Tesla će biti sam, sami će biti rijeka i mostić, 

šetnica i stabla u parku.

Na drugom kraju grada jedan će mali stan 

od poda do stropa ispuniti 

tiha radost, duboka bliskost 

i čudesni mir.

Ako se nas pita,

u ponedjeljak, prekosutra 

nova školska godina može početi.


                                                                                 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.