Hodam i hodam… U glavi prazno, prazno.
Sa mnom u vinkl vuče se moja sjena.
Moj dnevni red života već je pod razno.
Ni star. Ni mlad… Ni muž. Ni dijete. Ni žena.
Pa zvizni bradvom konačno, moja kazno!
Ne boj se! Sav sam, ionako, od zêna;
U tijelu sve je uglavnom kontrafazno;
Silni valovi sad tek su morska pjena.
Nekada ključala krv sa svim se miri.
U mozgu vlada načelo kompromisa.
U oku mojem roje se netopiri.
Počinje moja posljednja A-mol Misa.
Bruji posmrtni glissando, u maniri
Tijela, što stoji na korak do ambisa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.