Kolumne

nedjelja, 12. rujna 2021.

Luna Tatiana Val | Reci mi sve

 

Tulum je već sišao sa svog vrhunca. Ako ga je uopće i imao. Inercijom stremi ka svitanju uz izlizane hitove osamdesetih. Sanjica utapa svoje životne mudrosti u alkoholu. Vjerojatno je tako manje boli što joj je izmakla fotelja savjetnice tamo-nekog-tipa-ne znaš-ti-tko-je-on. 

Željka grize usnicu. Ne sviđa joj se što Tomislav, njezin zakoniti, misleći da je zaklonjen dimnom zavjesom, flerta s najboljom frendicom. Bolje da grize, nego da lane. 

Tamara otvara već treću kutiju pljugi noćas. Spora je, ali dosljedna u tom svom samoubijanju. I nju neki vrag boli, zaboravila sam koji. 

Sonja se zabila u fotelju uz otvoreni prozor ne bi li ublažila nasrtaje valunga. Briše suze uz „Sonja, još ponekad samo…“ Ocvalim hitom oplakuje vlastitu ocvalost odlično upakiranu u najskuplje Diorove krpice. 

Ostatak društva čini pomalo otužnu kakofoniju nadmetanja tko je bolje uspio u životu, tko je ovo, tko je ono… A sve ne bi li sakrili ono od čega im je život postao kronična bol.

Izvlačim se neprimjetno iz oblaka dima kao nekoć iz našeg razreda. Primjećuje li se danas uopće da netko fali? Prozivka je na svu sreću i ovaj put izostala.

Izlazim iz nebodera u oštro svitanje, udišem hladnoću. Pa prečicom preko parka kroz šljunčano dječje igralište. U sandalu mi upadaju kamenčići. Lijena sam ih istresti; ionako odlaze sami. Jedan po jedan. Kao i svi mi iz nekadašnjeg osmog be.

Stižem kući, otključavam. Stojiš ispred mene s rukama na bokovima. 

„Jel' baš moraš ovako?“ pitaš. 

Pitam se što da ti lažem ovaj put. 

Čitala sam negdje da se detektor laži može prevariti tako da si naneseš neku bol. Zabijam nokte u dlanove. 

Ne pomaže.

„Zar je zaista sve gotovo?“ nastavljaš uporno kao zubobolja. „Ne voliš me više?“

Šutim. Ne osjećam ništa. Kako da ti to kažem bezbolno?

„Zar tebe zaista ovo sve ništa ne boli?“ hvataš se za slamku.

Prebacujem svu težinu na desnu nogu. Preostali oštri kamenčić u mojoj sandali zabija se u nježnost mog stopala. Razdire, sijeva, grmi uzduž čitavog mog tijela.

„Boli“, odgovaram. Presretna što konačno ne lažem.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.