Uznosito nijem stoji
odsutno, sklopljenih očiju.
Nit' priča, nit' postoji,
tek mu vlasi na vjetru viju.
Zamišljam; kao da nebesima
vinuti se krenuo sada.
Lakše mi se takva slika ima
nego buditi u meni jada.
Jer ne mogu, ne želim
da sebi istinu velim
i uzalud sjetnu tugu krijem
pod suzama ovijem.
Evo - prijatelj moj sve što ima
tek je špaga na vješalima.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.