I došao je potres i sve se zanjihalo
I majka je zgrabila uplakanu bebu
A ja sam brojao sekunde, a tate nije bilo
I zatreslo se ponovo i ponovo i ponovo
A mi smo ostali u kući
A mi smo se samo gledali
I čula se prijetnja iz dubine
I poskakivali su kreveti i padale čaše
I ja sam čekao tatu, a mama ga nije čekala
1 komentar :
Izvrsna pjesma!Krokijevski precizno spojene dvije situacije kad nam "izmiče tlo pod nogama" i u kojima smo nemoćni.Trenutačna,zastrašujuća, kad priroda opominje i druga,obiteljska,tužna i jednako zastrašujuća.
Čestitam!Ljerka Vladović
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.