Kolumne

srijeda, 4. kolovoza 2021.

Marijana Mrvoš | Proljetna pjesma

 

Odasvuda sam zasipana pojem ptica i bojama stvaranja.  

Na travi, prekrivena mrežom sunca što pleš s mladim lišćem, upijam tvoje prisustvo. U ušnim školjkama tvoj glas, u nozdrvama, miris rascvjetalih grmova, tratina, polja i stabala, mirisi su tvoje kože, kose i postojanja. Zovem te. 

Prepusti se, otvori se, odazovi se. Zaboravi na hladan vjetar i kišu. Neka te kupaju ko' što potok kupa početak korita rijeke. Igraj se ili postani ptica. Ptice vole strujanje zraka.  

Raširi ruke, krikni, pusti glas i dozvoli mu da dopre do slušnih stanica. Dozvoli mu da me dotakne. Zovni me, reci da me čekaš na mjestu gdje se gnijezde donski galebove i divlje patke. Oni se znaju predati. Znamo li se mi predati?  

Ljuštim se i puštam glas. Nisam više snena trnoružica i pepeljuga što skače na zapovijed i izvršava zadatke prebiranja nečisti od žita. Budim se kao kraljica. I ti budi kralj i krikni ko' što kriče galebovi i patke. Krici nose šifru. Krici nas otvaraju.  

Čekam te na sprudu. Pjevam.  Moja duša pohranila je tvoj zov i na njega odgovara. Tvoja duša poznaje moj zov i na njega odgovara. Zapjevaj da te prepoznam i prigrlim u naručje. 

Okitimo se bojama sebe. Pokrijmo se pjesmom našeg bića. 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.