Irena Ivetić | Čarolija ljeta

 

Čarolija ljeta.

Tvoja kuća, dvorište,

oleandri u svojim šarenim haljinama,

brošići ptica

na srebrnastozelenim ogrtačima maslina.

Juha s puuuno povrća, uštipci od tikvica,

tvoji glatki obrazi,

miris ćevapa (restoran „Stari most“).

Čarolija ljeta!

Moj lik u tvome oku – 

dvostruki osmijeh,

lagana, kratka haljina

i najljepša ogrlica na svijetu –

tvoje ruke.

Svjetlopis zalazećeg sunca u tvojoj kosi,

svaki kamenčić ljubi tvoja stopala

umjesto mene,

more te grli 

svilom svoga plavetnila,

more – kolijevka života...

Čarolija ljeta...

Mirisna postelja,

tihe, mirisne noći,

jastuci natopljeni bajkama –

pročitanim, ispričanim, 

napisanim, nenapisanim.

Doživljenim...

Čarolija ljeta.

Plavetnozlatni slap jutra,  

tišina...

I žice na liri duše ponovno trepere

dok gledam tvoje usnulo lice.

Čarolija 

ljeta s tobom.

Moj najdraži,

moj jedini,

Sergeju.

Ili – Serjoža,

kako bi rekla tvoja prabaka,

baka tvoje mame,

moja mama.

Naš mali, slatki Serjoža!

Svako ljeto,

ma svaki je dan s tobom 

nova čarolija...                         

Forografija: arhiva autorice