četvrtak, 22. srpnja 2021.

Ivan Katić | Samuraj


Ivan B. polako, između kutija, prilazi svom radnom stolu, sjeda i traži u prvoj ladici posebne, velike bilježnice. Izvlači dvije podeblje. Na naslovnoj strani nalijepljen izrezak iz novina „Ripley's Vjerovali ili ne“. Lista polako jednu pa drugu. Tridesetak godine, svake sedmice, iz „Politikinog zabavnika“ izrezivao je Ripleyeve članke i pažljivo ih lijepio. Povremeno bi ih prelistavao i znao je gotovo napamet sve zanimljivosti. Nikad mu nisu dosadile, ispunjavale su ga zadovoljstvom. No, jedna zanimljivost ostavila je dubok trag i izazvala nelagodu koje se nikako nije mogao riješiti. Nije Ivan B. ni tako mlad, tu je skoro sedamdeset godina, ali fobija je neizlječiva. Možda bi je se i mogao riješiti, ali o njoj nikome nije govorio, ni sad pokojnoj supruzi, ni kćerima, a kamoli nekakvom liječniku. Stidio se. Polako pronađe tu nesretnu priču o najmanjem samuraju koji je bio visok, ili još bolje nizak, 150 centimetara.

Njegov gospodar bio je u sukobu s drugim koji ih je tlačio, a imao je takvo osiguranje da mu nitko nije mogao prići. Nakon dugog proučavanja uspjeli su uočiti slabu tačku protivnika: svako jutro u isto vrijeme išao je u poljski wc udaljen od kuće. Prije nego što uđe njegov samuraj bi otvorio vrata i provjerio da nije netko unutra. To je iskoristio samuraj mališa koji se pod okriljem noći uvukao pod drvenu dasku i kad je nesretnik sjeo na nju, proburazio ga je mačem. To se toliko dojmilo Ivana B. da se prvom prilikom kad je sjeo na wc školjku sjetio samuraja. No, znao je da nema mača, ali što je sa zmijama? Čuo je za slučajeve kad bi se zmije pojavile, a on je živio na prvom katu. U početku nije htio sjediti na wc dasci, ali se vremenom opustio, ali ne toliko da ne bi svako malo pogledao u školjku. Uskoro mu je to postala navika.

Ivan B. uzdahne i posegne za mobitelom i pozove jedinog unuka:

- Ive, oko moje, evo ti je dida spremio „Stripoteke“ i „Plave vjesnike“. Ima devet velikih kutija i to je sad tvoje. Spremio sam ti i posebno iznenađenje, znaš one moje Ripleyeve zanimljivosti, i to ću ti dati pa ti sve lijepo čuvaj.

- Super dida, onda ću to uzeti kad se u nedjelju vratimo s jematve. Tata i ja dolazimo rano ujutro s kombijem po tebe.

Cijelu subotu Ivan B. je s dva zeta i unukom trgao grožđe. Za nedjelju je ostao najveći vinograd i četiri manja. Kao i svake godine Ivan B. se odvojio da sam obere manje vinograde, a njih trojica trebali su kasnije doći po njega i vreće s grožđem.

Predvečer su pokupili vreće iz tri vinograda, a u četvrtom nisu našli ništa. Nema vreća, ali nema ni dide. I tek što su krenuli, Ivi se učini da je nešto vidio između trsja. Izletjeli su i pronašli Ivana B. sklupčanog na podu, s pjenom na ustima i natečenog vrata. Da, i s dvije ubodne ranice na vratu.

Poskoka nisu našli.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.