Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu Katarine Solomun "Od Zemlje do Mjeseca i natrag"

(Rijeka: Studio TiM, 2019.)

Piše: Mirjana Mrkela
Predomišljanje 

Prije nešto manje od 200 godina znanstvenici su počeli sumnjati da je Neptun posljednji Sunčev planet. Jedan bogati Amerikanac osnovao je zvjezdarnicu i na njoj su snimljene dvije Plutonove slike. Amerikanac je umro a da to nije znao. Stotinjak godina poslije mladi astronom Clide otkrio je Pluton i ne htijući. Naime, on je po nebu tražio nešto drugo — kad, gle, deveti planet!

Još 76 godina poslije, znanstvenici su se predomislili. Pluton postoji, lijep i krasan, ali nije planet.

Još ponešto o planetima piše u romanu "Od Zemlje do Mjeseca i natrag". Ali predomišljanja nisu u vezi sa svemirom. Predomislila se Tina, glavna junakinja i to više puta.

Još predomišljanja

Predomislio se i Tinin tata. Izlazio je s prijateljicom, a zanemario suprugu, Tininu mamu. Tina je to slučajno otkrila.

"Obuzela ju je tuga, podmuklo, tiho i snažno. Opet se prisjetila onog dana kada je vidjela tatu i njegovu plavušu."

Spisateljica Katarina Solomun još mi nije prijateljica. Ali priznajem da vješto pojašnjava kako Tina razmišlja. To je jedna bistra tinejdžerica. Nitko nju ne može nagovoriti da zavoli nekoga ili nešto.

Kako iskoristiti ljeto

Tina i njezin mali brat poslani su na neželjeno ljetovanje. Ipak, mama joj je rekla neka iskoristi ljeto. U početku nije znala kako. Nije mogla raditi ono što bi voljela, a nije voljela raditi ono što je mogla.

Slično je bilo i s ljudima. Nitko s kim je mogla biti nije joj se sviđao.

"Lagano joj je išao na živce, a kada je riječ o Tini, to uistinu nije bio problem. Njoj ionako većina ljudi ide na živce."

No ljeto traje danima. Dani prolaze, priroda se mijenja. Cvijeće cvate, rajčice zriju. Na kraju ljeta ni Tina neće razmišljati kao na početku.

"Koliko je stvari ponijela kada se spremala na ljetovanje. Hrpe i hrpe odjeće. Potom je stala otvarati ladice komode. Šamponi, balzami, neiskorištene kupke i losioni za tijelo, lakovi za nokte, sjenila, maškare..."

Nije putovala na Mjesec, iako naslov na to upućuje. A nije joj ni žao što se nije šminkala i dotjerivala. Svidjelo joj se nešto drugo i netko drugačiji. Kada ju je djed upitao je li joj bilo lijepo...

“'Ne možeš ni zamisliti koliko', odgovorila je pomalo sjetno."