Irena Nevjestić | Ti misliš

Ti misliš da sam ja netko i nešto 

samo zato što sam to što jesam.

Netko tko osmijeh dijeli kao ljetni regres,

Dođe i ode kao pekmez na kruhu. 

Čekaš ga kao plaću u siječnju i kad ga dobiješ

Staviš ga u škrinju na zauvijek.

Ti misliš da je to nešto 

to što tebi treba

I ne koristiš vlažne maramice u vožnji 

jer ne želiš biti čist kao račun 

da ne bude ljubav duga.

Duga je ukras na nebu poslije kiše

I podsjeća te na suze

I naušnice koje vise

Sa istih onih ušiju koje je otac vukao '86.

I bude ti žao, 

A žao ti je i kad ostaneš bez filtera

I ne da ti se u Kitro.

Ti misliš da sam to što jesam

Jer sam netko i nešto,

A baš jutros smatraš da sam nitko i ništa

Jer sam otišla bez pozdrava 

Sa Dinamovim ruksakom 

koji sam ti kupila u Karlovcu 2009.