subota, 3. travnja 2021.

Slavica Sarkotić | Zvone note u vječnom beskraju

 



Jer sve su sreće nekako iste
Vedre i svijetle, ko suza čiste
A tuge su nekako svaka za se
Od svake bi čovjek da se spase
Kad srebrni, okrugao Mjesec izađe
I sjeta iznenadna srce snađe
U pamćenje dođu riječi tvoje
Rekao si da se samo sreće broje
Nikome ne cvatu uvijek ruže
Ponekad tmasti oblaci kruže
Žudeći neke sretne trenutke
Na plaži života prebirem oblutke
Na plavom nebu dvije ptice
Od oblaka bijelih slažem lice
Od brezina lišća stihove krojim
I sive dane u ružičasto bojim
Treperi zavjesa ko svilena bluza
Nižem lančić od isplakanih suza
Dok kročim danima koji me čekaju
Zvone note u vječnom beskraju

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.