Som glavu podiže. Poljupce dijeli
i malene mušice čardaš plešu,
a umjesto žapca klen je ugrizao brezu
i sad razmišlja kamo da se seli?
Znatiželjna vrba čamac promatra
i na vodi u njemu svoj odraz gleda.
Sunce se iz njezine krošnje ne da.
Zbog povjetarca lišće stalno pada.
Drava vodena rebra pokazuje
crvenoj vrbi koja je iznad nje svinuta
i sunčanoj zraci koja zaluta.
Obala šuti. Stalno nešto mudruje.
Vjetar je pjesnik. On poeziju piše
kada topolama krošnje zanjiše.
i malene mušice čardaš plešu,
a umjesto žapca klen je ugrizao brezu
i sad razmišlja kamo da se seli?
Znatiželjna vrba čamac promatra
i na vodi u njemu svoj odraz gleda.
Sunce se iz njezine krošnje ne da.
Zbog povjetarca lišće stalno pada.
Drava vodena rebra pokazuje
crvenoj vrbi koja je iznad nje svinuta
i sunčanoj zraci koja zaluta.
Obala šuti. Stalno nešto mudruje.
Vjetar je pjesnik. On poeziju piše
kada topolama krošnje zanjiše.
Foto: Nikola Wolf.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.