petak, 30. travnja 2021.

Tomislav Domović | Sjemenjače


Dok spiš mene ljubav pokriva
podsjećanjem da se negdje u tebi otvaraju sjemenjače prisnosti
Kad sanjaš onda sam ti najbliži,
dudov svilac što neumorno u tvojim grudima od uzdaha svilena praštanja tka
Moje usne kreću u potragu važniju od sna
Postaju ljubavni arheolog, opremljen suncem i strpljenjem,
plitko zakopane dodire iskopavaju i slažu uz islužene pjesme
Ne zanima usne otisak noćašnjeg poljupca,
svježina za koju ne znamo hoće li postati sjećanje ili zaborav
U zatrpana nalazišta davnih utisaka usne streme
razgrćući nepogodama nanesen pijesak,
snijeg i prašnjave ljubavne otirače
Moje usne su u tebi, ljube i usnama neprispodobivo,
ono što samo čovjek raširen u ljubavniku može ljubiti
Otvaraju usne i spomenare i grobove
Najbolje dane i najlošije godine, dovršene priče i započete pjesme
Otvaraju tvoje danju pritvoreno srce
i na prisojnim padinama probijaju se kroz četinjače i borovnice,
na tvoje poluotvorene sjemenjače
prislanjaju riječi koje sam izostavio
kad je tvoje tijelo nabacilo nijemost na moju rječitost
Prislanjaju riječi koje su mogle zaustaviti ledenu kišu,
prisnost učiniti tješnjom, mene iz groba prebaciti u spomenar
Reći ću ti sada, a morao sam jučer
Volim te

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.