petak, 16. travnja 2021.

Marija Ivoš | Ivan Grahovec: Otvorena duša

 

Ivan Grahovec pjesnik je koji plovi bujicom pjesničkih slika. Pred nama je njegova peta po edu zbirka pjesama, ovaj puta pisana na standardnom hrvatskom jeziku, što je važno napomenuti, jer pjesnik Ivan piše pjesme i na zavičajnom govoru svog Međimurja. Pjesničko stvaranje izričaj je u kojem ljepota riječi živi poput prolaznosti dok pjesnik u svojim mislima traži odgovore doživljenog svijeta stvarnosti koja ga prožimlje. Sve te fine emocije koje se mogu oslikati riječima bujaju u duši pjesnika svih godina njegovog života, no tek kada ta poetika krene poput bujice u svijet stvarnosti pjesnik osjeća svoju potpunu prolaznost života i ne plače nad tom prolaznošću, već joj se divi, čak raduje, jer baš ta prolaznost budi u pjesniku nostalgičnost sjećanja na dane mladosti, na prvu ljubavi, na gorčinu života koja je tkanje koje ga obavija poput guščjeg perja iz starinske dujhe u koju se zamatao kao dijete, dječak. A to je bilo najtoplije i najljepše mjesto djetinjstva. Danas su to samo sjećanja koja ga obavijaju baš tom mekoćom starinske dujhe. Pjesnik Ivan Grahovec jako je plodonosan. On niže svoje stihove brzinom koja frapira. On žuri i uranja u riječi strahom da neće sve svoje misli stići izreći.

                                                  OSJEĆAM STAROST

                                               Starost polako kuca na vrata

                                               ne mogu da radim  više ni sata

                                               otišla snaga i ona me napušta

                                               dijetna hrana, a ja imam gušta.

Otuda možda i želja i potreba da se eto u tako kratkom vremenu rađa i ova peta zbirka poezije, ovaj puta na standardnom hrvatskom jeziku, iako mislim da je pjesnik Ivan najsnažniji u govoru svoga kraja, kajkavskom Međimurskom idiomu. U svim svojim stihovima on sabire ono skriveno za čim mu duša žudi i zbog čega mu srce kuca silinom ljubavi i stih mu je trenutak sreće koji želi zadržati baš sada kada ju je otkrio. Pjesnik Ivan najsnažniji je u literarno-estetskom smislu kada s mjerom ritmičnosti oblikuje svoje katrene u lijepom leksičkom nivou i semantičkom smislu značenja riječi kojima oblikuje svoje stihove uvijek intuitivno nalazeći podudarne rime koje njegovim pjesmama daju tu posebnu draž ritmičnosti.

                                                       RUŽA

                                               Lagani vjetrić miluje ti lice

                                               oko tebe veselo cvrkuću ptice.

                                               Livada zelena prepuna cvijeća

                                               ja te sanjam, ljubavi najveća.

U dobrom dijelu svojih pjesama pjesnik Ivan nas pak iznenađuje svojim stihovima koji su počesto u dodiru humorističnosti, čak podrugljivih prikaza  poetskih pjesničkih slika koje su na rubu angažirane satire, ali uvijek svježe i originalne u svojoj tematici.., Jer sve može biti pjesma.. govorili su to i naši veliki pjesnici Ujević i Kaštelan.

                                                       SATIRA

                                              Jako mi je zanimljiva satira,

                   .                           pisati ju moram, nemam mira.

                                               Jer, satira je borba na papiru,

                                               od nje ljudi nikada ne umiru.

Svaka je životna situacija dovoljna za rađanje pjesme, stiha, pa tako i Ivan  avangardno, evo u ova teška KORONA vremena i to uzima kao temu svog pjesničkog izričaja. 

                                                       KORONA

                                               Ta korona baš mi paše,

                                                moja plaža, more naše.

                                                Samo hrabri idu tuda,

                                                taj sam i ja, idem svuda.

U ovoj zbirci stihovi pjesnika šeću toplim jesenjim pejzažima zavičajnih livada i bregova, ispijaju ,,kupice gemišta,, a jednako se raduju i morskim prizorima u sjećanjima.

                                                   ZRELO GROŽĐE

                                              Žuti lišće, vinogradi zreli

                                              sve se zlati, mijenja boje.

                                              slatko grožđe sve veseli,

                                              došla jesen sad na svoje.

Tri su osnovne teme preokupacija i motivi pisanja pjesama u ovoj pjesnikovoj zbirci. To su LJUBAV, JESEN i TRAJANJE  ŽIVOTA.

                                                        SAN

                                               Ti si žena koju sanjam,

                                               svake noći izponova.

                                               Ti si moja sjajna zvijezda,

                                               ti si ptica moga gnijezda.

Pišući svoju poeziju pjesnik uranja u tradicionalne ljepote svog Međimurja, kraja koji ga radošću vraća u sjećanja na djetinjstvo i mladost, na prve ljubavi, da bi istovremeno kroz stihove progovorio o zahvalnosti ljubavi prema svojoj voljenoj družici, životnoj suputnici

i pratiteljici Ivanki koju voli ljubavlju postojanog kositrenog vojnika iz Andersenove bajke.Ta njegova ljubav je slatka, lijepa, zvjezdana, svemirska u čekanju, nadanju, voljenju, patnji.

                                                    ČEKAM TE

                                            Čekam te, ja nadu ne gubim

                                            tebe sanjam u noćima dugim.

                                            Samo tebe volim, ti si meni sve

                                            vrati se ljubavi jer volim te.

I na kraju moramo znati da pjesnici nikada ne pišu pjesme da bi ih hvalili stručni ljudi, već zato da daju i daruju svoje bogatstvo osjećaja  i  ljubav prema stihovima onima koji će ih čitati čista srca, pronalazeći možda sebe u ljepoti pjesnikovih riječi, jer ljubav i dobrota su univerzalne vrijednosti koje mijenjaju svijet na bolje. Pjesnik Ivan Grahovec upravo to radi pišući svoje stihove. On  boji ljubavlju i svjetlošću i iskrenošću svoje duše svijet u kojem živi.

Hvala mu na tome.

arija Ivoš, prof., pjesnikinja  i slikarica, Zadar

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.