![]() |
Fotograija: Milan Frčko |
i zbog toga poštujem visibabe",
sasvim tiho šapuće vjetar s grane,
"Tko će smeće naučiti pristojnosti?"
Nježno svjetlo treperi u ovoj noći.
Veljači na odlasku ožujak se smiješi
kao Bog na Golgoti kad Isusa tješi:
"Sine moj ljubljeni, ti ćeš to moći!"
Zvijezde tako milo gledaju breze
da je noći žao što im lišće skriva,
a moja duša, u kojoj se gnijezde,
titraje razbuktalih svijeća sniva.
Čuj. Tajanstvena noć u svom crnom ruhu
tišinu je približila mojem uhu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.