Jedna ruka grabi, steže, skrbi;
Sitno cvijeće po padini kosi.
Njoj je radost svirala na vrbi,
I žuljeve ko odličja nosi.
Druga dijeli, leprša, odlijeva,
Meki baršun u sumraku svije.
Ptičji cvrkut u terce prepjeva,
Što prihvati, po svijetu posije
Za daščicu pod kojom se molim,
Dostaju mi čavao i ekser.
Ruke pružam za onim što volim:
Živim sretno kao ambidekster.
I dok sunca k nebosklonu klize,
Krunim dane kao zrnje s klipa.
Ne bojim se propasti ni krize:
Draža mi je ova što rasipa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.