Gledala sam gore prema njima
A on je rekao:
„U tvoje sretne oči
Uletjele su lastavice“.
Rekla sam mu: „Fotkaj i zaustavi trenutak“!
Zaustavi pogled u kojem nitko ne gubi
I koji nikoga ne boli!
Možda će već sutra biti kasno,
Možda već sutra jutro neće zarudjeti
Možda će se zaljubiti u noć
I ostati s njom u vječnosti.
A tad će biti kasno
Da sretne oči ostanu sretne u vremenu
Rujanskog predvečerja punog lastavica
I žal će biti teška ko oblak
I bit će u tebi
I njihat će se poput ljuljačke
A ti nećeš znati što ćeš s njom.
Suza će šetati i tražiti svoju priliku
Da se pokaže na najdivniji način
Kao sjajni biser u očima tuge
Jer će im tuga biti jedini stanar
A duša prazna... prazna ko ljuska.
I tad ćeš shvatiti:
Nema ničeg, ako nema radosti!
Zato
Zaustavi u vremenu sretne osmijehe
U očima punim lastavica
Spretno uhvaćenih u objektivu fotoaparata
I sačuvaj trenutak za vječnost.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.