subota, 27. ožujka 2021.

Božica Jelušić | Slovožena osamljena


Sama sebi tijesto mijesi,
Sama sebi pitu suče.
Jednom rukom veš objesi,
Drugom hvata jelo vruće.
Sama sebi glača bluzu,
Sama slaže vrata vrta.
Rukavom obriše suzu,
Te karminom osmijeh crta.
Piše pismo, omot lizne,
Na zumbul joj vrat miriše.
Dok večernje svjetlo brizne,
Na verandi mrak udiše.
Sama čuva hrast pred buru:
Grli deblo, skuplja grane.
Misli o imprimaturu,
O imenu svom bez mane.
Sama sebi slaže scenu,
Nad kojom se anđel njiše.
U kutku zaboravljenu,
Sama sebi pjesme piše.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.