ponedjeljak, 22. ožujka 2021.

Ankica Vučetić Čepulo | Na morskom slikarskom platnu



kad maestral zapadne sa Suncem
koje se stopi sa skrletnim obzorjem
tamo negdje iza kraja mora
utihnu topole
tišina postane opipljiva

sve stane, smiri se kao na oslikanom platnu
stanu i ptice
još samo poneku u letu
tišina zalazećeg Sunca iscrta bojom
zrele kupine

kad topole utihnu i odlože svoje činele
tišina slika mirisima smokve i
ružmarina
bojom lavande oslika obzor
pa plavoljubičasto zamiriše more

kad se sve smiri u predvečerje
zrikavci zriču tišinu zlatnim nitima
(i još dugo u noć bojaju zvijezde
sve dok iz nabreklih žilica ne potroše sunce)
pa stanu

sve stane
samo more nikada ne stane
jer mu je maestral utkan u kristaliće soli
pa tišinom blaženo veze čipku na pijesku
morskog platna

zastanem i gledam
mirišem boje žive, nesušljive
i ne usudim se taknuti sklad islikanog nedodira

ali moru odoljeti ne mogu, pružam mu ruke
a ono...
ne… ne može stati ni u jednu riječ...
jedino u dušu 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.