subota, 20. veljače 2021.

Željko Perović | Mir i tišina


Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tijelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna lice mi šiba
I ratuje s tijelom i srcem mojim

U meni sve zamrlo hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me netko ne prepozna da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili

Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhavim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
S grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale ili se nebo nije umilo
O da li sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.