Sven Adam Ewin | Oporavak

Krenule sante. Produžili se dani.
Jenisej grmi. Jesetra ikru baca.
Ninočka kaže: - Skoro će jorgovani.
Pod mladom vrbom vole se dva jaglaca.

Ona me liječi. Medicina je drevna:
Ona mi lice gorkim travama maže.
Ona je moja Ninočka Vasiljevna.
- Bit ćeš opet Apolon! - nježno mi kaže.

A onda ode nekamo... I nema Nine.
Ona trči uz rijeku i uz meandre.
Ona u šašu postavlja divlje mine
I sikće bijesno: - To je za tvoje flandre!

Nina je divna. Nina je izvanredna.
(A ja se molim da preživi bar jedna.)