Jelena Stanojčić | Biser

 

Još jedan dan se iskrada u odbljescima zalazećeg sunca
Otapaju se sve tlapnje bez vjere iskovane
Moj svijet je siromašniji, jer tebe nema
Moj svijet je plah, jer sam na obali sama.

Gdje je taj glas, ta moćna boja
Da oboji mi večer i da srcem zaronim u nju?
Da otprati sjene što uvlače se ispod trepavica
Da ispije čulnost koja se prelijeva u grudima.

Zvijezda repatica pada u zagrljaj mora
A ja ne mogu pasti u tvoje naručje, jer te nema
Ispraćam treći dan svakidašnjice i tješim se
Da su moje osame bogate pjesmom.

Još jedan dan pere ruke u svojoj prolaznosti
Čulan tek koliko i školjka na dnu mora
Sreća je njena ako od pijeska uspije stvoriti biser
A moja ako povjerujem da taj ću biser baš ja pronaći.