U društvu oko nas stvari konačno sazriješe. Rasplamsala se borba između globalista i suverenista, teolozi kažu između dobra i zla. Skroz sam uvjeren da će dobro pobijediti.
Na tom tragu je i Miljenka Koštro u ovoj svojoj zbirci pjesama. Istina, ne progovara ona o tomu ovako očito, nego se drži svojih korijena. Negdje smo se rodili, negdje smo rasli, negdje smo se ispunjavali doživljajem svijeta. Ne može se to prebrisati krpom zaborava i proglasiti se »čovjekom bez granica«. Tek tada si ograničen, jer livadu bez ograde lako popasu.
U 6 ciklusa sabrala je Koštro mnogo toga. Zapravo, svaki ciklus proširen s još nešto pjesama mogao bi predstavljati jednu zbirku. Različiti su u sebi, iako svi imaju zajedničku nit koju bismo mogli nazvati: Na svom, takvom kakvo je.
Prvi ciklus »Između vremena« donosi razmišljanja o onom starom što nas je oblikovalo i ovom novom u čemu živimo. Ponekada dolazi i do nehotičnog nerazumijevanja kao u pjesmi »Idi (jedi)«. Jesmo li postali bolji prolazeći sve te životne mijene? U ciklusu »Odbjegle misli« pjesnikinja uranja u vrijeme koje je okružuje.
Miljenka Koštro zauzeto kroči stazom književnih ostvaraja. Kamo će je sve to odvesti, još ne znamo. No znamo da njezine stihove, odnosno rečenice, treba čitati. Bude u nama dijete, posebno ako je uspavano. Bit će ovom svijetu oko nas puno lakše dođe li što prije i ono jednom takvom stanju. Mi, pak, ne čekajmo na njega, postanimo zapravo oni koji će mu to olakšati.
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 2. prosinca 2020.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.