Miljenka Koštro | Ožiljci na licu života i vremena

Zima se poigrava igre skrivača
Ruka vremena iznenađenjima trenutke šara
Dolazi nam Nova godina
Rep podvija Stara
Ispred naših očiju
Vrijeme kušnje servira, bunca
Krade sjaj sunca
Briše popis naših želja
Između dva kolosijeka
Goni po svome, kradljivac veselja
Lancima nam zglobove veže i steže
zazorni trenuci nam šapuću na uho
Maleni ste i bespomoćni
Zastanite, dušu odmorite, vrijeme snagu reže
Možda ste pogrešno shvatili
Pojam, o životu, s puno sreće
Kušnje su ozbiljne
Manje ili veće
Odjekne vrisak majke
Plač djeteta u srce dira
Duša jeca, suze lice lede bez tragova mira
Vrijeme nas vozi u zagonetnoj lađi
Zemlju smješta u zagrljaj Svemira
Svjetla trepere, razgone sjene nemira

Neke trenutke bih prespavala
Na razmahanom krilu ptice sanjala
U more gurnula Svemira razmirice
I od njih skrila zabrinuto lice
Daj nam strpljenja i snage
O Bože,
Tvoja ruka sve može