ponedjeljak, 4. siječnja 2021.

Libero Kokotović | Neimenovana

   

Blato na mojoj nogavici
izgleda izbrazdano
kao da je iskrojeno krojačkim škarama.
Naslov neke pjesme čami mi na ramenu
želeći ostati nenapisan,
a riječ bumbar je neupitno melodična,
paučina samozatajno pokretljiva,
otrovi su britki i doslovno jasni,
šišmiši zvuče kao otrgnuti od kiše.
Imam poriv iščupati cijeli red sjedala.
Volio bih zaleđeno more rezati na kocke.
Ništavilo je kao topla ovca.
Majke se poigravaju s teoremama.
Dubine su ponori u tunelima radosnog
samovanja,
a naslov još uvijek čami na ramenu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.