petak, 15. siječnja 2021.

Ana Dudić Zubčić | Osluškujem sebe



U otmjenoj oholosti bitka
Skrušena čežnja
Ispruži te na trenutak dodiru,
Ganutljivo, ali odlučno
Odbacim misao u prazninu...

Stotine iskri zatitra mi
Pred očima,
Stotine glasova
Odvajaju me od bijega...
Luduju sukobi u dijelu mozga...
Lučenje svih hormona sreće
Stvaraju me bestežinsku
Na zemljinoj kori...
Lebdim...
Levitiram,
U agoniji dubokih emocija
Duša nadilazi tijelo
I poigrava se gledajući iz prikrajka
Tu strast i mučenje,
Prijeti nevraćanjem osim
Kao dvije duše jednoga tijela
Voljene, nerazjedinjene...

Što je prapočetak svega,
Zemlja, vatra, voda...
U iste rijeke stupamo i nestupamo, 
Jesmo i nismo...

Osluškujem sebe... 
U otmjenoj oholosti bitka
Dotiče me zbilja postojanja...

 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.