Maja Šiprak | Između dvije šalice kave

Između dvije šalice kave
mogao bi proteći cijeli život
nastaniti se svemir sa crnim rupama
moglo bi podivljati more paleći kamene svjetionike
i zrno kave spustiti u dvije šalice
koje uvijek nađu način da se preliju jedna u drugu
bez da i kap proliju

možda se negdje u tom prostoru volimo
u rascvjetanom moru i trpkim kamenicama
u talogu kave
u iščekivanju one druge
i želji
da ju konobar nikad ne donese

možda šapućeš između dva gutljaja
kako je čežnja tvoja velika kao more
uvjeravaš me
da je ljubav kao smrt jaka
da rastanci ne postoje osim u našim glavama
i da život treba živjeti punim, razvijenim jedrima