Zabrinut i nijem
Stižem u bolnicu na prijem.
Gle čuda, dugi redovi svuda.
Nema narkoze
Za sve ove nervoze.
Prozoru Prijem
Vuku se mladi i stari,
Pisari i smetlari,
Otmjene face tužnih podbuhlih lica
I namrštena lica varalica.
Trinaesti u redu stojim.
Ćelave glave ispred sebe brojim.
Red podbuhlih lica se miče, ali koga se to tiče.
Ja opet trinaesti stojim.
Tamo se netko smješka, rukom domahuje.
Jedan ispred mene psuje
I sestre,
I doktore,
I dugački hodnik
Kojemu nema kraja
Bliži je Paklu nego vratima Raja.
I kada nitko ispred mene nije:
- Doktora nema!
Sestra se veselo smije.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.