Te su večeri vodili ljubav u prizemlju. Nisu bili sigurni da ih takav pothvat u postelji nad onim crvotočnim gredama neće stajati glave. Marija je na vrhuncu svog užitka polomila dva glinena ćupa koji su se našli na kuhinjskom stolu.
‒ Zašto smo morali baš ići na Veprinac? –
upitao ju je poslije, dok je skupljao krhotine, a ona mela pod. – Meni se
oduvijek sviđalo Volosko.
‒ Volosko je na moru – odvratila je ona. –
Nije pametno živjeti na moru.
Kako mu se danas taj njezin zaključak činio
dobrim. Tada je, pak, samo primijetio:
‒ Kastav nije na moru.
‒ U Kastvu nisu željeli tebe, a u Mošćenicama
mene – kratko je okončala ona. – Veprinac je novi početak. Uostalom, ako ne
posiječeš maslinu, kuća će stajati još sto godina.
‒ Je li to nekakvo proročanstvo? – podsmjehnuo
se.
‒ Ne, ali izgleda kao da je jedino još maslina
drži da se ne sruši.
Morao se pomiriti s njezinom suhom logikom. U
tom ih je trenutku omeo glas komunšćaka koji je prolazio skalinadom i
provjeravao jesu li poslije mraka svi stanovnici u svojim kućama.
‒ Krsto! Čuo sam čudne zvukove iz vaše kuće – oglasi se on s praga. – Je li sve u redu?
Krsto uputi Mariji zatečen pogled, dok se ona
susprezala da ne prasne u grohot.
‒ Pomicali smo pokućstvo! – dobaci ona žurno
podižući i pletući kosu. – Premještamo kuhinju…
Ali kada su se koraci komunšćaka stali
udaljivati, naglo se smrkne.
‒ Sigurna sam da je došao provjeriti ako smo
živi. Užasnuti su idejom da se krsnik oženio nekom za koju svi misle da je
urečljivica i štriga.
‒ Nitko ne misli da si štriga – odmahnuo je
Krsto.
‒ Ti tvrdi što hoćeš, ja znam što ljudi misle
o meni – zainatila se Marija. – Ja sam za njih štriga dočim rumenim usne i
nosim nakit i u druge dane osim nedjeljom.
Ali nije se dugo durila prije negoli je
razvukla usne u bestidan podsmijeh i vragolasto mu namignula.
‒ Tko bi rekao da ćemo morati svoje bračne
zabave rasporediti između komunšćakovih obilazaka. Još će mi trebati i dnevnik!
I pješčani sat!
Krsto se ne bi tome ni čudio s obzirom na
svakojake ideje koje su njoj padale na pamet u bračnim trenutcima (i nekoliko
predbračnih, što god o tome ćudoređe mislilo).
Drugog dana probudilo ih je gromoglasno
tutnjanje zvona svetog Marka tik ponad njihovih glava, od čega je dolje u
kuhinji čangrljalo posuđe, a sitan se prah iz greda trusio po krevetu. Krsto je
otvorio prozor i primijetio kako je na skalinadi neobično živo – ispred njihove
kuće stvorio se dugačak red mještana koji su se premještali s noge na nogu i
čavrljali da si prikrate vrijeme.
‒ Nije valjda da čekaju vidjeti ako ti je
štriga od Mošćenica popila krv preko noći? – zgrozila se Marija stojeći kraj
njega i vireći kroz rebrenice.
Ali Krsto je već poznavao takav prizor sa
svojih putovanja. Njegovo je oko odmah zamijetilo tko u gomili kiše, tko i kako
kašlje, tko se drži za križa, koga muči bol u vratu, tko očajnički treba
čišćenje jetara, tko će zatražiti recept za odvikavanje od vina, a tko je
svratio samo na dnevnu rundu tračanja. Uvijek je bilo tako kada bi se pročulo
da je u selu odsjeo krsnik. Ljudi su sa sobom vodili krave urečene da šepaju,
koze koje ne daju mlijeka, krmače koje su pojele vlastiti okot, volove koji ne
slušaju i neplodne kokoši. Dolazile su i žene koje nisu mogle zatrudnjeti i
muškarci kojima je neki ljubomornik „napravio kljuku“ pa nisu mogli okusiti
bračne slasti koliko god se trudili. Dolazili su i ljudi koji su tražili
napitke od kojih će umirući zaboraviti na svoje zagnojeno tijelo i prijeći u
novi život u blaženoj omami. Ljudi su oduvijek trebali krsnika, jer umirati je
bilo teško, a još je teže bilo živjeti u svijetu bolesti, sukoba i gladi.
‒ E pa, jedno je sigurno –
primijetila je Marija te večeri kada su s praga ispratili i posljednju gošću.
Njihov je stol bio prekrcan jajima, sirevima, mjehovima s mlijekom, sirutkom i
vinom, glavicama kupusa, mjericama boba, riže, pa čak i uncom kruha od pšenice
koji je bio prava rijetkost. – gladni nećemo biti.
Ana Cerovac: Krsnik, Naklada
Bošković, 2020.
Vezane objave:
Ana Cerovac | "Krsnik" je roman za ljubitelje "Witchera", ali i naše povijesti i narodne baštine
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.