utorak, 8. prosinca 2020.

Ana Cerovac | "Krsnik" je roman za ljubitelje "Witchera", ali i naše povijesti i narodne baštine

 

Razgovarala: Ivana Delač

Ljudi s nadnaravnim moćima koji prizivaju kišu u doba suše, rastjeruju oblake s tučom i preuzimaju životinjski lik kako bi ljude štitili od zlih sila, štriga i štriguna nazivaju se krsnici u narodnoj predaji Istre i Kvarnera.

Priče o krsnicima u Istri nisu zaboravljene i mlada perspektivna spisateljica iz Opatije Ana Cerovac svojim je romanom "Krsnik" na ovogodišnjem Rikonu osvojla nagradu Artefakt za najbolji roman u žanru spekulativne fikcije.

Roman „Krsnik“ bio je pobjednik na natječaju za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman Gradske knjižnice Kaštela, koja je uz Nakladu Bošković ujedno i izdavač romana.

Znalci prognoziraju da će se „Krsnik" itekako svidjeti ljubiteljima serije „Witcher“, ekranizacije „Sage o Vješcu“ poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog.

Ana Cerovac rođena je u Rijeci 1989. godine, a živi u Opatiji, gdje je članica udruge Kulturni front i jedna je od tri začetnice i urednice projekta „Decameron 2020 – Priče iz karantene“. Svoju prvu pripovijetku objavila je 2015. godine u sferakonskoj zbirci „Nema što nema“, a piše od malih nogu. U početku je bila inspirirana serijalom „Pet prijatelja“ EnidBlyton – no, otkako je pročitala „Gospodara prstenova“ J.R.R. Tolkiena, njena spisateljska ljubav je spekulativna fikcija.

"Krsnik" je prvi dio trilogije „Između orla i lava“, čiji nastavak „Krasna zemlja“ izlazi početkom sljedeće godine.

Tko su krsnici i što vas je potaknulo da napišete roman upravo o njima? Zašto su krsnici zanimljivi suvremenim čitateljima? 

Krsnici su ljudi koje narodna predaja pamti kao pojedince rođene s nadnaravnim moćima. Priče o njima osobito su vezane uz sjeverni Jadran – Istru, Kvarner, dijelove Slovenije i Italije. Krsnicima se pripisivalo umijeće vidanja, pa su tako bili poznati kao narodni liječnici, ali pričalo se i da mogu upravljati vremenskim prilikama – prizivali kišu u vrijeme suše ili otjerati oblake s tučom. Ipak, ono što ih je možda najviše svrstavalo u sferu fantastičnog, bila je sposobnost njihove duše da u snu napusti tijelo i uzme životinjski lik. Na taj su način krsnici i krsnice noću odlazili na raskršća ili planine i ondje se borili protivsvojih zakletih neprijatelja – štriguna i štriga.

Lik krsnika može samo poželjeti svaki autor koji se sprema pisati o pustolovinama, intrigama i magiji. S obzirom na svoj specifični društveni status, krsnik može lako prelaziti granice između društvenih slojeva ili međusobno zaraćenih zemalja. On nije samo liječnik ili zaštitnik ljudi, nego u danim okolnostima može postati detektiv, špijun ili ratnik pa i ratni zarobljenik ako mu ovo prethodno ne ide baš od ruke.

Vjerujem da zbog ovih osobina krsnici mogu biti zanimljivi kako ljubiteljima fantastike, koji vole mistiku i akciju, baš kao i svim zaljubljenicima u našu narodnu baštinu. Kad pričamo o fantastici, izvrstan primjer je lik Witchera poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog. Witcheri u djetinjstvu prolazekroz genetske mutacije, što im omogućuje da se potom profesionalno bave lovom na fantastična bića, skidanjem kletvi i općenito zaštitom čovječanstva. Naši bi narodni krsnici, koji po predaji uklanjaju uroke, protjeruju duhove i ubijaju vampire (kudlake), bili upravo njihov pandan. Igra Witcher 3 zapravo je i nadahnula pisanje Krsnika, zbog čega mi je neizmjerno drago kada mi se poznanici obrate s: „Hej, čuo/la sam da si napisala istarskog Witchera!“ S druge strane, tu je naša narodna tradicija vezana uz krsnike koja, moglo bi se reći, traje do današnjeg dana. O tome svjedoči čak i nagrada za NAJ osobu otoka Krka koja je 2012. dodijeljena „čoviku ki načinja kosti“ – krsniku Peri Bajčiću. A zanimljiva je imoderna anegdota folkloristice Maje Bošković-Stulli o liječniku na Sušaku koji se prezivao Krsnik, zbog čega su ljudi zaključili da, s obzirom da je i rođen i školovan za tu struku, mora stvarno biti dobar u onome što radi, pa su satima čekali da dođu na red kod njega.

„Krsnik“ je povijesni roman, ali i roman iz žanra spekulativne fikcije. Kako se ta dva
žanra nadopunjuju u romanu? Jeste li čitatelju signalizirali koji su podatci u romanu
povijesno točni, a koji su spekulativni?

Pišući ovaj roman, željela sam pomiriti povijesnu i mitološkusferu, odnosno staviti u ravnopravan odnos povijesnu faktografiju sa zavičajnim folklorom.


Radnja romana obuhvaća pojedine događaje iz Uskočkog rata, koji su tako odabrani i poredani da je svaki od njih jedna od postaja na putovanju glavnog lika, ali su istovremeno protkani fantastičnim elementima, utemeljenima na pričama naših „nonića i nona“.Cilj je bio postići da se u ovom alternativnom miljeu Istre i Kvarnera, na tragumagičnog realizma, nadnaravno prihvaća kao nerazlučiv dio svakodnevnice, koji je tu od pamtivijeka i kojemu se nitko ne čudi. Zaigrano žongliranje ova dva principa – povijesnog i fantastičnog – bilo je ujedno pokretački eros kod stvaranja ovog romana.


Čitatelji koji se zaintrigiraju za povijesnu okosnicui žele znati gdje je u romanu granica između povijesti i fikcije, mogu pročitati više u pogovoru knjige. Priznajem da je taj pogovor djelomično nastao i zbog toga što su pojedini povijesni događaji tako nevjerojatni i spektakularni, da sam htjela podijeliti s čitateljima svoje oduševljenje povijesnim materijalom koji kao da je proizašao iz Igre prijestolja.


Ovaj je roman prvi dio trilogije koju ste nazvali „Između orla i lava“. Što nam možete
odati o nastavku „Krsnika“? Orao i lav simboli su Venecije i Austro-Ugarske. Gdje
danas vidimo tragove suparništva velikih carstava na području Hrvatske?


Dok smo u Krsniku pratili Krstu u potrazi za njegovom suprugom, otetom u mletačkom napadu na gradić Lovran, u drugom dijelu trilogije – Krasnoj zemlji –upravo ona postaje drugi lik iz čije se perspektive pripovijeda radnja, što će vjerojatno obradovati čitatelje koji s nestrpljenjem iščekuju da se s njezine priče skine veo misterije.


Također, u nastavku se širi prostor radnje, pa u njega sada ulaze i kvarnerski otoci, dok se na području Istre zbivanja po prvi put odvijaju i u većim gradovima kao što su Pula i Pazin. Uz pakleni svijet galija, mračne plemićke zavjere i zloglasnu mletačku inkviziciju, u Krasnoj zemljijavljaju se i prve naznake nekih opasnih epidemija koje su prijetile onodobnom čovjeku.

U drugom dijelu trilogije zaoštrava se i ratni sukob između Mletačke republike i Kuće Austrije, odnosno između „krilatog lava i dvoglavog orla“. Stoljetna dihotomija ove dvije velesile imala je velik utjecaj na ove prostore. Život na granici, koji se na jedan način produljio sve do u dvadeseto stoljeće, poznati je istarski pisac FulvioTomizza ukratko predočio rečenicom „Poistovjećujem se s granicom“. Dugotrajna podijeljenost ostavila je neizbrisiv trag na području Istre. S jedne strane imamo divno nasljeđe fortifikacijske arhitekture, kao što su prepoznatljivi gradići na brdima, sa svojim snažnim zidinama i uklesanim državnim insignijama. S druge pak strane imamo kolektivnu svijest o višestoljetnom animozitetu podanika ovih dviju vlasti, koje potkrepljuju brojne priče o lopovluku i divljaštvu ljudi preko granice, a tu su i brojne razlike u narodnim običajima, nošnji i govoru, uvjetovane planskim doseljavanjem stanovništva. Ukratko, današnja Istra mozaik je svoje prošlosti koji je ova trilogija htjela osvijestiti, romantizirati i popularizirati.


Roman ste promovirali u doba pandemije osmišljavanjem i snimanjem putopisne
promocije koja je dostupna na YouTubeu (link:
https://www.youtube.com/watch?v=zZoE44dHUMA&t=1s). Zašto ste izabrali takvu promociju romana? Kakvo je bilo iskustvo pripremanja takvog tipa promocije i kakve su bile reakcije čitatelja?


Putopisna video promocija romana bila je kreativna zamjena za klasično predstavljanje u vrijeme ograničenih okupljanja i otkazanih manifestacija. Video je nastao kao spontani uradak dvije udruge ljubitelja fantastike –Albus iz Pazina i Kulturni front iz Opatije – a sama ideja bila mi je predložena na jednoj kavi. Jednom kada je entuzijazam uhvatio korijena među nekolicinom čitatelja, sjeli smo u dva auta i proputovali lokacije iz Krsnika. Na svakom mjestu pročitali smo koji odlomak i popričali o tome što se ondje zbivalo, a u pauzama smo uživali u istarskoj gastronomiji. Ta je „promocija u pokretu“ imala za cilj uhvatiti onu pikarsku, putopisnu stranu romana, što se osobito dopalo čitateljima koji su već pročitali knjigu i sada su mogli vizualizirati spomenuta mjesta. Etno skupina Veja ustupila je svoju glazbu, a pojedini članovi benda – Goran Farkaš i Sebastijan Demark– te Gorana Družeta, upravo su za tu priliku snimili originalni singl Uspavanka za krsnika. S obzirom na pozitivnu recepciju gledatelja, ova je promocija pokazala kako postoje originalni i zanimljivi načini popularizacije književnih djela, osobito u vrijeme pandemije.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.