Željko Bilankov | Nokturno

 

Zidovi su tamnica,

bešćutna,

hladna,

jeziva,

izgrebana 

tragovima ruku...

Glasovi su vapaji,

zgaženi,

ugušeni,

nestali

i čuvaju

nepresušnu muku...

Koraci ne vode nigdje,

ustaljeni,

teški,

samotni,

vrte se

u krugu...

Srce ne kuca jako,

izranjeno,

uplašeno,

nježno,

pokušava

da ublaži tugu...

Noću snovi ne stanuju 

ovdje,..

danju sunce sjaji 

drugdje,

modra mora na dno 

vuku,

a nebo je skrilo 

dugu...