Ninočka spava. Ja gledam svoju ljubu.
Na divno lice pala je prva bora!
Mala. Jedva vidljiva. Usni na rubu.
Ona to ne zna. I nikad saznat neće!
I što bi bora na mojoj lijepoj ženi?
Skoknem vještici. – Svene, koje li sreće!
Što je sa Ninom? Što te donijelo k meni?
- Bora na usni! - A ona meni: - Krasno!
Nego, ne gubi vrijeme, potrči kući.
Legni kraj gole Nine. A onda strasno,
U boru malu - utisni cjelov vrući!!!
Mnogaja ljeta prošla… Starost se sprema.
Nina još uvijek ni jedne bore nema.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.