Davorka Črnčec | Krila od svile

 

Među prste da je zaplesti od svile šal,

dotaknuti korake leptira pod dudom.

Što miljama daleko je, privezati tu.

U skut jeseni umotati obećanje.

U naramak ubrati jabuka i meda.

Otpuhnuti teret godina niz fini vez.

Od dana što dolaze načiniti krila.

Neka izdrže me lomna pred još jedan let.

A poslije u krilo tkalji života leći,

na travu, pod hrast, osluhnuti roda klepet.

Odmoriti oko u zaliječenom srcu,

natočiti slada u kaputa lijevi džep.

U desni riječi, taman toliko stane.

Osam šarenih pikula i kocka jedna,

lišće mente, orah dva, sjeme kupina.

Za još jedan krug, u svili karta svemira.