Kolumne

utorak, 1. rujna 2020.

Veronika Belec | Bez obzora




Gdje sam
Na stijeni bez obzora
I nebeskih meridijana
Vodene nimfe drže me za obraze
Razvlače ih
Svaka na svoju stranu
Da ni lice ne osjećam
I tako se smješkam danima
Pijem kišu
Trpaju me s  grožđicama
Nitko ništa ne radi
Ni noći ovdje ne postoje
Čini se
Kao da se vrijeme razlijeva
S lakta kerubina na njegovo vlastito
Utočište  naizgled napravljeno od voska
Ja sam tu
A ne znam kako se vratiti


Ilustracija: Monet, Claude. 1840-1926
Steep Cliffs near Dieppe. the Hermitage Museum

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.