Marica Žanetić Malenica | Periska

Fotografija: Wikipedija

Znao bi ponekad moj dida
donijet' je s mora još snenu,
s cvjetnih livada morskih
u vlažnu halju odjevenu.
Lepeze bi čvrsto sklopila,
ponosita prkosila svima,
a ja bih u potaji se nadala
da iznjedrila je rumeni biser
u svojim sedefastim dvorima.
I dok bi je nožem otvarao
da nutrinom njenom se pogosti,
molila sam onoga gore
umjesto mene grijeh nek' mu oprosti.
Nikad je slomila nisam
nit' bijelo meso joj jela,
tek bisernoj suzi uzalud se nadala
dok sam od vlati kose njene
svoje zlatno runo plela.
...
I sada, dok šetam životom
korakom utihlim
sa sve dužom sjenom,
još uvijek čeznem, k'o nekada davno,
za njenom bisernom zjenom.

(iz zbirke „Žena svojih godina“)