četvrtak, 24. rujna 2020.

Igor Petrić | Hrana za pse II


Koje vrijeme? Koji ljudi?
Uvijek nešto…
Petljaju se gdje im stvarno nije mjesto.
Sve ih zanima,
po svemu prčkaju iako pojma uglavnom nemaju
i samo prepotentno pametuju.

Što i kako?
Znaju sve
i sigurno bi učinili drugačije, ali se ne usude.
Samo laju jedni na druge.
To ih frustrira,
strašno frustrira i nepotrebno živcira.
Ljute se na sve i svakoga
iako ni sami više ne znaju
zašto ni na koga.

Svi događaji, svi ljudi oko njih
ili su se dogodili ili će se tek dogoditi,
a oni jadni to neće prepoznati.
Neće čuti ni vidjeti.
Užas. Što im je činiti?
Čuli su da Svijet će opet nestati.
Katastrofe, ratovi,
zarazne bolesti i lažni proroci.

Znate ih, znate!
Oni lažni proricatelji budućnosti
koji jedino što znaju, znaju da će umrijeti,
trudnice roditi ili pobaciti,
djeca odrasti ili umrijeti kao anđeli.

Gade mi se svi.
Svi oni stari, umišljeni,
ižmikani, smrdljivi lažni gurui gluposti,
samozvani gutači svjetlosti
i ostalih pojavnih pojavnosti.
Ništa ne rade. Nikada i nisu, niti ne žele.
Mrmljaju gluposti,
proždiru naivne i seru po svemu,
jer misle da znaju od svih najbolje.

Skoro zaboravih spomenuti one
što u svemu vide neke znakove.
Viđam ih i ja,
dok vozim prema Zagrebu.
Na cesti pas, umoran, gladan
i samo se pretvara da spava.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.