(čovjek izbezumljen svakodnevnim aktivnostima)
Hodam
nezaustavljivo,
trudim se nečujno.
Pomaže im pločnik obrastao mahovinom.
U daljini
prometni znak za obvezno skretanje.
Danas ne želim skrenuti.
Sve prepreke nastojat ću srušiti.
kroz blato i vodu jednostavno proći.
Hodam
nezaustavljivo,
trudim se neprimjetno.
U daljini
još jedna gomila nezadovoljnih radnika
koji odavno ništa ne rade.
Ne čujem ih, samo vidim.
Možda opet urlaju bijesno,
izvikuje jeftine parole
koje odavno nemaju smisla
i nikome ništa ne znače.
Hodam
polupraznim ulicama
koje poput crijeva izgladnjele zvijeri
vijugaju lijevo, vijugaju desno.
Ništa se ne događa
tamo gore među zvijezdama.
Nitko ne primjećuje
sve te ljude razbacane
i ptice na golim granama umirućeg drveća.
Sutra, a možda već i danas popodne
negdje iz pola četiri
ponovno ću krenuti prema kući
iz koje sam ujutro izašao.
Hodam
nezaustavljivo,
trudim se nečujno,
trudim se neprimjetno
stopljen sa sivilom istrošenog asfalta
i tako godinama,
dan za danom
jednostavno
hodam.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.