subota, 1. kolovoza 2020.

Zdravka Prnić | Lepeza


Srest ćemo se ponovno, pred noć
kad je rijeka pred ušćem
umorna od plime
htjet ćeš još jednom ušetati
u opustjeli grad
ostaviti kalendar otisaka
i okus kiše
a zaboravljaš da sam žena
s ručno oslikanom lepezom
i da nepopravljivo gubim kišobrane
kao tipfeler na prvoj stranici
požutjele knjige
vjetar se pojačava, 7 bofora
krhotine šalice rasute leže
još jedan performans ega
dostojan teatra na otvorenome
zapamti prizor i ništa ne pitaj
grane oleandra plešu na buri
zaogrni se kašmirom
ispleti pamučnu mrežu
od prostora i vremena
obgrli objema rukama Evu
sklupčana u mjesečevoj vodi
pluta ispod tvog toplog pupka
u estuariju rijeka nadire
a sedro jeca u mukloj tišini
po sitnom šljunku šušte koraci
s postaje odlazi ponoćni vlak.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.