subota, 8. kolovoza 2020.

Ivana Seletković | Već sam zaboravila kako je to sjediti pored rijeke


Već sam zaboravila kako je to sjediti pored rijeke i čekati da se ti pojaviš. Prošle su godine, zaboravila sam i kako je to stajati na snijegu promrzlih nogu i ljubiti u beskonačnost.
Došlo je vrijeme mirnije ljubavi, one koja je i prijateljstvo u jednom.
One koja ostaje unatoč putovanjima, ili stagnacijama, i promjenama raspoloženja.
Ta ljubav je čista i samo naša.
Ne traži čekanja i smrzavanja.
Ne ovisi.
Nije ljubomorna.. .kakve li apstrakcije i citatnosti...
Godišnja doba joj gode...
Rekli bi zrela ljubav; ja bih dodala: prva ljubav, jer ostalo su bile zamke.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.