subota, 15. kolovoza 2020.

Davorka Črnčec | Putom vila


(povratak romantičarskoj parkovnoj arhitekturi Trakošćanskog jezera)

Još puno prije nego sam ti došla moja je koža mirisala na fina peciva. Na 9937 koraka i neonsko izvijanje gusjenice, na rijetke gljive i gustu mahovinu.

S gušterove pozicije za lov prve u danu sunčeve blagosti i danas osluškujem govor šumske vile i krik grgeča kad iscrtava silne krugove na vodi. Staza miriše na nježna milovanja, na vjetar u vrhovima prstiju hrasta kitnjaka zaigranim po namreškanom zelenom oku jezera. Na klupu za ljubavnike.

Čarolija jutra uz veličanstveni bijeli dvor učini da na tren čujem kako mi sam Petar Pan govori
pjesmu zapisanu Zvončici ovog jutra, najljubavniju, što odzvanja u urnebes, miriši
na možda jednom, tu u centru amfiteatra.

Kao fino predvečerje, svemir baš jutros ovamo šalje Perzeide i pjesmu, na drvene stepenice i ciklame u kolovozu.

Na rubu krhkog vilinskog krila, korakom umornog kosca u podne, u korijenju graba i gustom ulju za mehanizam pješčanog sata
ostavljam doviđenja.


1 komentar :

  1. Prekrasno opisana priroda gledana i upijana okom pjesnikinje...Davorka Crnčec...neponovljiva i jedinstvena

    OdgovoriIzbriši

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.