Kvari se vrijeme, kažu, svršetak je sezone:
Sve razumne se ptice u tople ašrame sele.
Al' galebova jato u smutnju ne potone:
Sakupe se, predahnu i lete kamo žele.
Vjetrovit dan prebriše zamrljanu terasu.
Indigo mora taman i gust je poput tinte.
I sve je nekako tiho, pomalo druge klase,
Jedino oni drže do stila i pokoje finte.
Olovo zrak natapa: satima nigdje ništa.
Njihove šifre svijetu ostaju nečitljive.
Gdje valovi se pletu uokrug uzletišta,
Bijele se poput zdravih zubi usred gingive.
Ako li poleti jedan, sveti krug se rascijeli.
Pod javorom na rivi ruka se ruke hvata.
Ko rastrgana knjiga, perje se kida i dijeli.
Mislim da stoljećima već živim izvan jata.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.