petak, 21. kolovoza 2020.

Božica Jelušić | Poslije noćne šetnje




Mjesečina ulazi u gradić blizu mora,
I na nebu se vidi golemi zlatni žeton.
Vuku se oko škoja okrajci razgovora.
Plivaju naftne mrlje, hvataju se o beton.

K nekoj sablasnoj kući prilazim, tapkajući;
Bilo je tu ljepote zamisli i zanata.
Uskoro će se šišmiš pod truli tram podvući,
A olinjala mačka čuvat će skršena vrata.

Ne ispati se, kažu, dirati gradnju staru,
Tu gdje su čkalj i pelin razasuli sjeme.
Cijela je naša priča otišla već po kvaru,
Ne isplati se ništa: umrijeti valja na vrijeme.

Skladi skladane pomno za dovršene ljude;
Vrtovi s kapulom, blitvom i raštike malo.
Ako ta mjesta u nama starožitje probude,
Sve što je valjalo nekad, u dječju šaku bi stalo.

Ali morski štih valja, da dječja koža potamni,
I uspomena koja usputno da se ukrade.
Zaboravit će ljudi Judin poljubac sramni,
Kad mjesečina svemu preljev romantike dade.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.