Marica Žanetić Malenica | Nemoć

More  –
uzburkano je, i silno i bijesno,
svaki val k nebu diže glas,
u duši mojoj sve mrzlo je i pusto,
more zove mene,
a ja tražim spas.

Nebo  –
olovno je, i sivo i tusto,
oblaci teški pritišću stijenje,
u srcu mom sve nijemo je i mrtvo,
nemoćna sam, trebam
žilavo korijenje.



Iz zbirke „Žena svojih godina“